Dok prodaja stanova Banja Luka obara rekorde po visini cijena, jedan penzioner iz Banjaluke ponudio je potpuno drugačiji aranžman. Umjesto klasične kupoprodaje, on je odlučio da svoj luksuzan stan u naselju Borik – vrijedan oko 220.000 KM – ustupi osobi koja mu bude spremna obezbijediti doživotno izdržavanje.

„Želim sigurnost, a ne profit“

Stan površine 75 kvadrata nalazi se u jednoj od najtraženijih lokacija u gradu. Vlasnik, penzioner bez bliže porodice, kaže da se na ovaj korak odlučio jer traži sigurnost, a ne novac.

– „Bez bankarskih kredita ili kamata, ali uz jedan uslov – potencijalni stanar mora finansijski pomagati i omogućiti mi da živim u stanu do kraja svog života“, rekao je on za naš portal.

Njegova ponuda odmah je izazvala lavinu komentara na društvenim mrežama, od onih koji ideju smatraju „genijalnom“, do onih koji upozoravaju na rizike i pravne komplikacije.

Model poznat na Zapadu

Ovakav aranžman nije nepoznat u svijetu. U Francuskoj, Njemačkoj i Italiji starija lica često nude nekretnine u zamjenu za brigu i mjesečnu finansijsku pomoć. Cijena takvih ugovora zavisi od životnog vijeka vlasnika, pa se u praksi može kretati od simboličnih iznosa pa sve do tržišne vrijednosti stana.

„Ako penzioner poživi duže od očekivanog, novi stanar može platiti i više od tržišne cijene. U suprotnom, može proći i mnogo jeftinije. To je uvijek svojevrsna ‘lutrija’“, objašnjava jedan advokat za nekretnine iz Banjaluke.

Pravnici upozoravaju: „Budite oprezni“

Iako ideja zvuči primamljivo, stručnjaci upozoravaju na brojne zamke.
„Teško je napraviti valjan i obostrano fer ugovor. Pitanje je da li budući izdržavalac može da podnese dugoročne finansijske obaveze, šta ako se zdravlje vlasnika pogorša ili dođe do sukoba interesa. Zato je prije ovakvog koraka neophodno potražiti pravni savjet“, kaže banjalučki pravnik.

Banjalučani podijeljeni

Na ulicama Banjaluke mišljenja su podijeljena.
„Za mlade bračne parove ovo bi mogla biti šansa da dođu do stana bez zaduživanja“, kaže Marko (29), dok njegova sugrađanka Jelena smatra da „niko normalan ne bi ušao u takav rizik“.